Mješovito učenje

Šta je mješovito učenje?
Mješovito učenje (eng. blended learning, hybrid learning, mixed mode learning) je jedan od oblika e-learninga (e-obrazovanja) koji se danas sve više koristi i u akademskom i poslovnom okruženju.
BLENDED_LEARNING[1].jpg

Mješovito učenje se najčešće definiše kao izvođenje obrazovnih programa djelimično online (uz pomoć Interneta), a djelomično na tradicionalan način u f2f (face-to-face) okruženju ili okruženju u živo. Vrijeme koje se tradicionalno provodi u razredu je znatno smanjeno, ali nije sasvim eliminisano. Cilj mješovitih kurseva, predmeta ili kolegijuma je da se udruže najbolje osobine učenja u razredu s najboljim elementima online učenja, te da se tako postigne aktivno učenje studenata uz istovremeno redukovanje vremena kojeg provede u razredu.
blended_learning_02.jpg
Kod mješovitog učenja miješa se ili spaja više elemenata:

  • online obrazovno okruženje i klasično f2f okruženje
  • online metode s tradicionalnim metodama podučavanja i učenja
  • mediji za dostavljanje sadržaja za učenje

Potencijal mješovitog učenja leži u tome što ono predstavlja prirodni proces evolucije iz tradicionalnih oblika učenja prema personalizovanim i individualizovanim oblicima koji koriste pomoć informaciono-komunikaciono tehnologije. Takav oblik učenja predstavlja priliku da se integriše inovativna tehnologija koju nudi online učenje sa interakcijom i komunikacijom tradicionalnog obrazovanja.

Pretpostavke za uspješno mješovito učenje

Bilo koja diskusija o ulozi i primjeni mješovitog učenja treba se smjestiti u širi kontekst učenja uopšte. Priroda mješovitog učenja je temeljena na tradicionalnim načinima na kojima ljudi uče oduvijek. Ovi načini dopunjeni su online metodama i tehnikama koje su omogućile prenos znanja na kvalitetniji način nego što je to bilo kod klasičnog obrazovanja.

Untitled.jpg
Postoje različiti pristupi (teorije) o učenju koji posmatraju učenje s različite polazne tačke. Među njima se izdvajaju biheviorizam, kognitivizam, konstruktivizam i humanizam. Ove se teorije međusobno nadopunjavaju, a u praksi nerijetko i preklapaju.
Proučavanjem načina na koji ljudi uče, ustanovilo se da različite osobe imaju i različite stilove učenja. Tako jedni studenti više vole aktivno učenje i eksperimentisanje, drugi razgovor sa nastavnicima i razmjenu iskustava s kolegama, treći najradije uče samostalno proučavajući literaturu, četvrti slušajući predavanja nastavnika,… Najčešće će studenti kombinovati nekoliko načina učenja, a pokazuje se da je takav način i najuspješniji.
Potencijalna snaga mješovitog učenja je u tome što može objediniti sve teorije učenja i sve stilove učenja. Kod studenta treba podstaknuti želju za učenjem i omogućiti mu da koristi svoj preferirani način učenja, a mješoviti pristup učenju daje priliku da se zaista i implementiraju takva različita rješenja. Pri tome treba imati na umu da je jako važno i razvijati kod studenata sposobnost učenja alternativnim stilovima, a ne samo onim stilom koji mu najviše odgovara. Ukoliko se pri učenju koriste različiti mediji, uspjeh studenata se isto tako povećava.
Takođe je važno da se pomoću mješovitog pristupa osigurava individualni pristup svakom studentu, to jest može se kreirati individualni model učenja za svakog pojedinca.

Kombinovanje različitih metoda i medija u tradicionalnom ili online okruženju nudi studentima različite opcije te tako pridonosi da izaberu upravo ono što je za njih najbolje, a istovremeno se izbjegava jednoličnost pri učenju i podučavanju

U odnosu na f2f podučavanje ili cijele online programe, mješovito učenje nudi slijedeće prednosti:
1. učenje je prilagođeno pojedincu
2. fleksibilnost mješovitog modela omogućava nastavnicima da uspješnije ostvare ciljeve učenja
3. studenti su u interakciji sa kolegama
4. studenti su u interakciji s nastavnikom/tutorom
5. materijali za učenje su uvijek dostupni
6. koriste se različite tehnologije
Prilikom izvođenja mješovitog učenja treba voditi računa o mogućim izazovima i problemima koji se mogu pojaviti. Institucije koji žele primijeniti ovakav model obrazovanja trebaju:

1. Kreirati formalni program osposobljavanja nastavnika za učenje mješovitih kurseva.
Bez posebne pripreme nastavnici će samo prebaciti svoje klasične kurseve na web. Zbog toga ih je potrebno naučiti kako pravilno redizajnirati kurseve te kako podučavati u online okruženju.
2. Osigurati nastavnicima potrebne resurse da svoje kursevee pripreme za mješovito učenje.
Redizajniranje kurseva je vremenski, organizaciono i tehnički zahtjevno, posebno za nastavnike koji se s mješovitim modelom učenja susreću prvi put. Zbog toga je nastavnicima potrebno osigurati dovoljno vremena za prelaz na mješovito učenje, te svu potrebnu stručnu i tehničku pomoć, posebno za izradu online sadržaja.
3. Pripremiti studente da uspješno uče mješovitih kurseva.
Kao što nastavnici trebaju pomoć za izvođenje mješovitih kurseva, tako i studenti trebaju pomoć za učenje na ovakav novi način. Ponekad se javlja otpor studenata kad ustanove da ovakav način rada zahtijeva više vremena i angažovanosti od pohađanja predavanja kod tradicionalne nastave.
Nastavnici koji žele primijeniti mješovito učenje trebaju paziti na sljedeće elemente:
  • koristiti online i offline pristupe;
  • organizovati službe podrške studentima: tehničku i stručnu podršku;
  • podstaknuti studente da najave (na primjer, na radnom mjestu, kod kuće, u školi) kada će učiti online, kako ih se ne bi prekidalo;
  • podstaknuti studente da prepoznaju koji je njihov preferirani stil učenja kako bi sebi mogli odabrati okolinu za učenje koja im najbolje odgovara;
  • ohrabriti studente da daju podršku jedni drugima i dijele svoje uspjehe;
  • kreirati okolinu za učenje koje će studentima biti vizualno privlačna, stimulativna i koja će uzeti u obzir različite stilove učenja;
  • integrisati online učenje s drugim oblicima učenja;
  • ne koristiti tehnologiju za ono što se bolje može napraviti u razredu;
  • koristiti tehnologiju koja se temelji na standardima.



Dizajniranje mješovitog učenja

Jedan od glavnih nedostataka kod online obrazovanja je izostanak osobnog kontakta među učesnicima. Kontakt u živo i s nastavnikom i s ostalim polaznicima najčešće nije prisutan kod online komponente učenja što može predstavljati problem za neke studente koji nisu navikli na takve oblike rada. Treba imati na umu da su studenti većinom ipak navikli na klasično obrazovanje. Kod mješovitog učenja komunikaciju i saradnju među polaznicima treba omogućiti putem f2f komponente, ali i korištenjem različitih oblika sinhrone i asinhrone komunikacije putem računara. (CMC – computer mediated communication).

Mješovito učenje će koristiti kombinaciju online učenja (najčešće s provjerama znanja) i aktivnosti koje se odvijaju u razredu. Pri tome mora postojati uska povezanost između aktivnosti koje se odvijaju online i u razredu.

Mješovito učenje nudi više fleksibilnosti kod raspodjele vremena polaznika koji sami odlučuju koliko će vremena posvetiti samostalnom učenju (online) te ne gube vrijeme na dolazak na f2f predavanja. Vrijeme u razredu se može kvalitetnije iskoristiti za druge aktivnosti, a s obzirom da se to vrijeme skraćuje, može se postići i znatno smanjenje troškova obrazovanja. Obično se na klasičan način obrađuju posebno važni sadržaji ili sadržaji koji zahtijevaju međusobnu interakciju studenata kroz diskusije ili grupni rad. Postoje i pristupi kao što su CMC i korištenje kolaborativnih alata koji povezuju oba "svijeta", f2f i online.

Korišćenjem online sadržaja za učenje uz testove za provjeru znanja može se postići da svi polaznici imaju ujednačenu niv znanoja prije f2f predavanja.

Online komponenta mješovitog učenja zahtjeva u početku dosta ulaganja, no ona će se kroz duži period korišćenja isplatiti jer će se uštedjeti na f2f komponenti.

Kreiranje mješovitog učenja nije ovisno o tehnologiji, više je riječ o procesu identifikacije problema, definiranja mješovitog modela učenja i pažljivog upravljanja izvršavanjem programa.

Iako kod mješovitog učenja treba pažljivo dizajnirati obje komponente, i f2f i online, posebnu pažnju treba posvetiti online dijelu.

Kod tradicionalnog obrazovanja su prisutna dva faktora koji najčešće ne postoje kod obrazovanja temeljenog na uporabi ICT:

  • proces socijalizacije pri kojem studenti međusobno razgovaraju, upoznaju se, postavljaju pitanja,…

  • proces "privlačenja pažnje" pri kojem polaznici napuštaju svoje domove ili radna mjesta i odlaze u obrazovnu ustanovu (u razred, laboratorij) gdje ih čeka nastavnik koji će ih motivirati za učenje.

Smatra se da mnogi rani pokušaju uvođenja e-learninga nisu uspjeli upravo zato jer su se zanemarili ovi faktori.

Isto tako, kod tradicionalnog predavanja u razredu dobar i iskusan predavač može "spasiti" i popraviti loš dizajn sadržaja, dok kod online komponente to nije slučaj. Studenti uče samostalno te je stoga važno da ih se motivira kvalitetnim sadržajem koji treba biti privlačan, dobro strukturiran i interaktivan. Online učenje treba studentu pružiti bogatije iskustvo od jednostavnog čitanja običnog teksta s ekrana računala. S druge strane, jednako je loše opteretiti online sadržaje, na primjer "ukrasnim" animacijama koje odvlače pažnju čitatelja.

Nekoliko je kriterijuma ili principa koje treba poštovati pri dizajniranju i razvoju online učenja:

  • sadržaj treba biti kvalitetno i zanimljivo prezentovan
  • s obzirom da će se sadržaji čitati i pregledati uglavnom s ekrana, vrijedi pravilo jednostavnosti ("manje je više") i za dizajn i sadržaj
  • opširniji sadržaji mogu se polaznicima ponuditi i za štampanje
  • stil pisanja treba biti pristupačan polaznicima, to jest više popularan nego akademski
  • treba ponuditi reference na druge web stranice s člancima i ostalim resursima na određenu temu
  • poželjno je posvetiti pažnju grafičkom dizajnu te, ukoliko je to moguće, angažirati profesionalne dizajnere
  • osim grafičkog dizajna, treba kvalitetno riješiti i dizajn navigacije kako se polaznici ne bi "izgubili" pri online učenju
  • grafika, animacija i ostali multimedijski elementi se trebaju pažljivo koristiti.

Neki korisni linkovi:
Blended Learning

Kindergarten Classes Find Early Success with Blended Learning:
Kindergarten Classes Find Early Success with Blended Learning

Video:

SchoolTown Blended Learning Platform Overview:
SchoolTown Blended Learning Platform Overview

Blended Learning: The Future
Blended Learning: The Future

Learning in the Web 2.0 era: The integration of social software in blended learning programmes
Learning in the Web 2.0 era: The integration of social software in blended learning programmes

Knjiga:
Blended-Learning-Book-Practices-Methodologies
Lidija Popovic